RANO KRŠĆANSTVO

nedjelja, 12.04.2009.

Pradomovina svake duše - nebo

Pradomovina svake duše je nebo
Povijest svake duše je da je ista optala od Neba(vječne duhovne supstance) i ušla u meso, u odjeću „od kože“ i reinkarnacijski tok u mesu. U tom smislu je i svaka duša sa padom u meso „naslijedila“ svoju vlastitu sklonost ka griješenju. Od Boga dolazi samo čisto i sveto i startna pozicija svake duše je čistoća i slobodna volja. Tu je savršena Božija pravednost. Zašto bi Bog dušu opteretio tuđim „nasljeđem“? Zašto da otac jede kiselo grožđe a da sina trnu zubi? Bog se je preko proroka „pobunio“ protiv te lažne konstrukcije o grijehu i griješenju,te posljedicama grijeha i rekao da je život svake duše njegov život. Ne postoji razlika između grijeha i „sklonosti ka griješenju“,jer od grijeha,sjemenskog grijeha grijeh dolazi. A to je uvijek osobni individualni izbor a ne nasljeđe. Ako ne bi bilo tako, onda bi Božija stvarateljska konstrukcija bila nesavršena,onda bi stvarajući dušu kroz griješnog čovjeka i opterećujući ga "griješnim nasljeđem" davao iskušenja od kojih se i pada. A Pismo ukazuje da Bog ne kuša na zlo. U 'Knjizi mudrosti' (8:20 ) da se procitati sledeci ukaz: "Jer sam bio dobar, USAO SAM U TijELO BEZ LJAGE." Dakle,svako nasljeđuje svoje,kroz svoja božanska ili griješna djela i ide dalje sa njima,prema svjetlosti ili padu. Ovaj stih govori protiv "nasljeđivanja grijeha" a ujedno potvrđuje reinkarnacijski tok; ako smo u prošlom životu išli ka svjetlu,ako smo uveliko osvojili svjetlo,ako je sva manje "ljage" na nama,u ovom životu ili nekom skorijem možemo finiširati ka pobjedi,svetosti:"Privedite ka savršenstvu svoju svetost". Kada je pisac bio "dobar" da bi "ušao u tielo bez ljage"? Samo u prošlom životu je mogao biti dobar. Čime je ušao u tijelo? Samo dušom svojom.

To je simbolika priče o padu Adama i Eve iz raja,simbolika o našem vlastitom padu . No,to da je naša duša pala iz Neba,da je napustila svoju Pradomovinu šturim i malobrojnim ukazima provijava se i kroz biblijske razumijevanje psalamiste „Ja sam došljak na zemlji." (110:19 ), i kroz razumijevanje Pavlovo koji je žudio da se oslobodi zemaljskog šatora, potvrđuje: "... Putnici smo u tuđini, daleko od Gospoda, dok god boravimo u tijelu.Više volimo otići iz ovog tijela i vratiti se u domovinu ka Gospodinu“ (Kor. II, 5:6 ) - Apostol Petar vjernima u rasejanju ukazuje: "Provodite u /Božijem/ strahu vrijeme svoga života u tuđini." (I, 1:17 ) - U 'Poslanici Hebrejima' pismoznalac Apolos Aleksandriski iznosi za putnike upućene u Obećanu zemlju: "Priznaše da su stranci i došljaci na zemlji." (11:13 ) - Svojim vjernim sljedbenicima Krist ukazuje da će ih vratiti u njihove Nebeske stanove iz kojih su sišli sa Njim da bi služili Bogu i čoveku, da bi se borili protiv satanskog i griješnog (Ivan/Apolos, 14:3 ).

Osim proroka i 144000 Kristovih sljedbenika koji su dobrovoljno sišli sa Neba da bi pratile Krista , ostale duše nisu „sišle“ sa Neba nego su pale pod pritiskom griješnog pobunjeničikog impulsa. Za njih Krist također poručuje „Pobjednika ću učiniti stupom u hramu moga Boga odakle više neće izići“. Ovaj stih ukazuje da je svaka duša otpala od Neba i da je njena prava svrha pobjeda i povratak u Nebo,Pradomovinu. Dio te pradomovine je i tzv. rajski vrt Adama i Eve odakle su isti protjerani. Božiji hram je mjesto gdje je Bog strukturalno i funkcionalno potpuno prisutan,bilo u tijelu svetog čovjeka,bilo u rajskom vrtu ili nebeskom centralnom prasuncu,prijestolju Božijem..
- 11:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.